Na današnji dan prije točno deset godina zauvijek je prestalo kucati srce našega voljenog kolege i profesora, ali prije svega prijatelja našega grada.

Dugi niz godina djelovao je kao vrsni profesor, sportaš i umjetnik te svojim talentom nadahnuo mnoge mlade koje su ga smatrali svojim uzorom.

Zbog svog osebujnog pristupa učenici su ga iznimno cijenili i nerijetko smatrali odgojiteljem i ocem. Bio je iznimno posvećen svom radu, a posebnu pažnju pridavao je učenicima s kojima je njegovao prijateljski odnos. Uspješno je usklađivao svoje interese, planinarenje i odgojiteljski duh pa je i svoje učenike često uključivao u svoje planinarske pothvate, ali i u umjetničke. Naime, Zupa je bio kreativac i umjetnik čije su vrijedne ruke stvarale nesvakidašnjom tehnikom varenja.

Okušao se i na „daskama koje život znače“ te je polučio brojna priznanja na kazališnim smotrama glumaca amatera.

Cijeloga svoga života nesebično se davao gradu koji mu je postao dom. Darivao je krv, radovao mališane odijevajući se u Djeda Božićnjaka, branio je Domovinu te kasnije preuzeo i ulogu kneza Domagoja i postao ikona manifestacije Maraton lađa.

Otišao je braneći grad od poplave, grad kojemu je ostao vjeran do zadnjega trenutka.

„ Ovisan sam o tebi Metkoviću moj lipi“ postala je svojevrsna himna grada Metkovića u kojoj živi  sjećanje na Zupu, legendu grada koji je volio Metković i njegove ljude.

Petra Sršen

                                                                                                                          Željka Dodig